Računalno pretraživanje objavljene literature o riziku od samoubojstva i utjecajima na samoubojstvo među veterinarima, uz usporedbu s rizikom i utjecajima u drugim skupinama zanimanja i u općoj populaciji, korišteno je za izradu strukturiranog pregleda. Veterinari imaju proporcionalni omjer smrtnosti (PMR) za samoubojstva otprilike četiri puta veći od opće populacije i oko dva puta veći od ostalih zdravstvenih profesija. Tijekom veterinarske karijere može se pojaviti složena interakcija mogućih mehanizama koji povećavaju rizik od samoubojstva. Mogući čimbenici uključuju karakteristike pojedinaca koji ulaze u profesiju, negativne učinke tijekom dodiplomskog obrazovanja, stresore povezane s poslom, lak pristup i poznavanje sredstava, stigmu povezanu s mentalnom bolešću, profesionalnu i društvenu izolaciju te zlouporabu alkohola ili droga (uglavnom lijekova na recept kojima struka ima spreman pristup). Kontekstualni učinci kao što su stavovi prema smrti i eutanaziji, formirani kroz rutinsku uključenost profesije u eutanaziju kućnih ljubimaca i klanje domaćih životinja, te ‘zaraza’ samoubojstva zbog izravne ili neizravne izloženosti samoubojstvu vršnjaka unutar ove male profesije drugi su mogući utjecaji . Više pročitajte OVDJE.
Sprječavanje samoubojstva
Veterinari i samoubojstvo: Strukturirani pregled mogućih utjecaja na povećani rizik
Poznato je da su veterinari izloženi većem riziku od samoubojstva u usporedbi s općom populacijom. Bilo je mnogo nagađanja o mogućim mehanizmima koji leže u pozadini povećanog rizika od samoubojstva u profesiji, ali malo empirijskih istraživanja.
