Metode: Studenti britanskih i irskih veterinarskih škola koji su poduzeli neki klinički EMS ispunili su anketu zatvorenih i otvorenih pitanja kao dio presječne studije. Prikupljeni su demografski podaci i iskustva diskriminacije s detaljima incidenata i prijava, te stavovi ispitanika. Kvantitativni podaci analizirani su Pearsonovom hi-kvadrat analizom kako bi se analizirale karakteristike ispitanika i njihova iskustva s diskriminatornim ponašanjem i naknadnim prijavama. Za podatke o otvorenim pitanjima korištena je kvalitativna analiza sadržaja.
Rezultati: Od 403 ispitanika, njih 36,0% smatralo je ponašanje diskriminirajućim. Najčešći oblik diskriminacije bio je na temelju spola (38,0%), a zatim etničke pripadnosti (15,7%). Postoje značajne povezanosti između iskustva ispitanika s diskriminirajućim ponašanjem i sljedećih karakteristika: dob ( p = 0,0096), invaliditet ( p< 0,00001), rasa/etnička pripadnost ( str< 0,0001), spol/spol ( p = 0,018) i LGBTQ+ status ( p = 0,001). Veterinari nadzornici bili su najčešće prijavljeni počinitelji diskriminirajućeg ponašanja (39,3%) u usporedbi s klijentima (36,4%). Samo 13,9% ispitanika koji su doživjeli diskriminaciju prijavilo je događaj(e). Ispitanici s invaliditetom najmanje su se slagali s tvrdnjom da profesionalna tijela čine dovoljno u borbi protiv diskriminacije ( str< 0,0001). Većina ispitanika složila se da je seksizam još uvijek problem (74,4%), no muškarci su vjerojatnije da se ne slažu ( p = 0,004). Većina ispitanika smatra da je potrebno povećati etničku raznolikost (96,3%).
Rasprava: Diskriminatorno ponašanje je problem za studente koji pohađaju praksu, posebno one s jednom ili više zaštićenih karakteristika (kako je definirano Zakonom o jednakosti Ujedinjenog Kraljevstva iz 2010.). Poboljšano obrazovanje trebalo bi uključiti perspektive manjinskih skupina kako bi se pomoglo u uklanjanju diskriminirajućeg ponašanja iz veterinarske prakse.
Više pročitajte OVDJE .
